|
Francuska rukometna reprezentacija
|
|
| Nadimak |
Bronzés, Barjots, Costauds, Euros, Experts, Les Blues |
| Rukometni savez |
Francuski rukometni savez |
| Izbornik |
 Claude Onesta |
| Kapetan |
Jérôme Fernandez |
| Najviše nastupa |
Jackson Richardson (417) |
| Najbolji strijelac |
Jérôme Fernandez (1151) |
|
|
Prvi međunarodni nastup
Francuska 7 - 28 Njemačka 
(Pariz, Francuska; 30. ožujka 1952.) |
Najveća pobjeda
Francuska 58 - 4 Albanija 
(Pescara, Italija; 29. lipnja 2009.) |
| Rukometno SP |
| Nastupi |
16 (prvi put 1954.) |
| Najbolji rezultat |
Prvaci, Island 1995., Francuska 2001. i Hrvatska 2009. |
| Europsko prvenstvo u rukometu |
| Nastupi |
7 (prvi put 1994.) |
| Najbolji rezultat |
Prvaci, 2006., 2010. |
| Osvojene medalje |
|
|
|
Francuska rukometna reprezentacija predstavlja državu Francusku u športu rukometu. Godine 2010. postali su prva muška rukometna reprezentacija koja je uzastopno osvojila zlato na Olimpijskim igrama (2008.), svjetskom prvenstvu (2009.) i europskom prvenstvu (2010.) i time postala jedina muška rukometna reprezentacija koja je u određenom periodu bila branitelj naslova na svim velikim rukometnim natjecanjima istovremeno.
Krovna organizacija: Fédération Française de Handball
Les Bronzés (francuski: brončani) bio je nadimak Francuske rukometne reprezentacije u periodu od 1992. godine do 1995. godine. Ova generacija reprezentacije značajna je po tome što je bila prva koja je Francuskoj donijela medalje sa velikih natjecanja. Te medalje bile su:
Tadašnji brončani i srebrni sastav reprezentacije sačinjavali su: Philippe Médard, Pascal Mahé, Philippe Debureau, Denis Lathoud, Denis Tristant, Gaël Monthurel, Éric Quintin, Jean-Luc Thiébaut, Philippe Gardent, Thierry Perreux, Laurent Munier, Frédéric Perez, Jackson Richardson, Stéphane Stoecklin, Frédéric Volle i Alain Portes.
Les Barjots (francuski: Luđaci - u pozitivnoj konotaciji) bio je nadimak reprezentacije u periodu od 1995. do 2001. kada su reprezentaciju predvodili Denis Lathoud, Jackson Richardson i Frédéric Volle, te kada je došlo do smjene generacija. U ovom je periodu Francuska osvojila čak dva svjetska zlata i jednu broncu, i imala zapažen nastup na Olimpijskim igrama. U ovom su periodu Francuzi osvojili:
Prvo mjesto na Svjetskom rukometnom prvensvtu 1995. na Islandu bio je rezultat višegodišnjeg rada s reprezentacijom i prva titula svjetskog prvaka za ovu reprezentaciju. U finalu su poprilično uvjerljivo (5 razlike na poluvremenu, 4 na kraju utakmice) porazili jaku Hrvatsku rukometnu reprezentaciju sa rezultatom 23:19.
Nadimak Les Barjots dobili su zbog općeg stila igre i atmosfere u momčadi zbog koje su loše odigrali utakmice na početku turnira protiv slabijih momčadi (čak 2 poraza u prvome krugu na SP 1995.), a kasnije se sve više dizali u formi i pobjeđivali iznimno jake reprezentacije (Njemačka, Španjolska i Hrvatska). Igrači su također imali običaj slaviti uspjehe i medalje na prvenstvima posebnim frizurama, što nije bila praksa u to doba.
Tadašnji izbornik, stručnjak Daniel Costantini (koji danas radi kao novinar specijaliziran za analize rukometnih momčadi i utakmica), nije se zaustavio samo na zlatu s Islanda, bronci iz Japana, te dobrom 4. mjestu iz Atlante (gdje su u polufinalu poraženi od Hrvatske, a za broncu od Španjolske), već je i 2001. godine donio još jedan uspjeh svojoj momčadi. Te je godine organizirano svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Francuska je kao domaćin bila i automatski favorit, a imala je i snažnu momčad u kojoj su još uvijek igrale rukometne legende (Jackson Richardson), ali su se pojavili i novi igrači koji će kasnije sačinjavati legendarnu francuski generaciju (Thierry Omeyer, Jérôme Fernandez, braća Gille). Francuska je ovo prvenstvo završila na prvom mjestu porazivši Švedsku 34:31 nakon produžetaka, time završivši turnir bez ijedne izgubljene ili remizirane utakmice. Tada mladi vratar Thierry Omeyer proglašen je za vratara turnira, a Bertrand Gille za pivota turnira.
Barjot period završio je upravo osvajanjem tog drugog svjetskog zlata, a nakon njega je uslijedio novi, Costauds period, koju je Francuskoj donio još velikih uspjeha.
Nakon uspjeha na SP u Francuskoj, većina igrača iz Barjots generacije povukla se iz nacionalne vrste, a s njima i proslavljeni trener Daniel Constantini. Došlo je vrijeme za obnovu reprezentacije. Na mjesto izbornika došao je Claude Onesta koji je u igračkom kadru imao mlade i snažne (Costauds - francuski: snažan), ali iznimno talentirane igrače, među kojima su bili najbolji svjetski vratar Thierry Omeyer i jedan od najboljih igrača na svijetu, Nikola Karabatić. Francuska je i u ovih 7 godina ostvarila značajne uspjehe na međunarodnim natjecanjima:
Na sljedeća dva svjetska prvenstva (Portugal 2003. i Tunis 2005.) Onestina momčad starta sa dvije bronce, gubivši u polufinalima od Njemačke (2003.) i Hrvatske (2005.), a pobjedivši Španjolsku (2003.) i Tunis (2005.) u borbi za broncu. Nakon završetka SP 2005., legendarni kapetan momčadi, Jackson Richardson, povukao se iz nacionalne vrste.
Sljedeća godina donijela je prvi veliki uspjeh i prvu veliku nagradu za Onestin trud. Na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj, Francuska je, nakon samo jednog poraza prije finalnog kruga (od Španjolske), sa velikih 6 razlike pobijedila Hrvatsku u polufinalu i otišla u finale gdje ih je čekala Španjolska, jedina momčad koja ih je porazila do finala. Francuzi su u finalu, predvođeni s 11 golova Nikole Karabatića, uvjerljivo pobijedili Španjolsku sa 8 razlike (31:23) i tako osvojili svoje prvo europsko zlato. Na ovom su se turniru pojavjavili još neki mladi talenti, među kojima je najbolje desno krilo današnjice, Luc Abalo.
Trud reprezentacije trebao je biti nagrađen i na predstojećem svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje je Onestina momčad proglašena za favorite turnira. No, nakon što su uspješno došli do polufinala, Francuzi su upali u njemačku zamku domaćeg terena i u teškoj utakmici, nakon produžetaka, izgubili 32:31. Demoralizirani i razočarani Francuzi nisu imali snage za još jednu broncu, te su poraženi od Danaca 34:27. No, Francuzi su posebno ljuti na ovaj poraz zbog suđenja, koje je očito bilo na strani domaćina Nijemaca i koje je uzrokovalo da se pogodak Michaëla Guigoua 30 sekunda prije kraja utakmice poništu, što je onemogućilo Francuzima povratak u utakmicu.
Sljedeća godina donosi Europsko prvenstvo u Norveškoj koje Francuzi startaju jako dobro. U prvom krugu nisu imali nijedan poraz, dok su u drugom završili na prvom mjestu sa samo jednim porazom (od Mađarske). U polufinalu ih je dočekala Hrvatska koja ih je, predvođena Metličićem, porazila 24:23 i poslala u borbu za broncu. Tamo ih je čekala Njemačka, koja je također s jedan razlike (26:25), poražena od Danaca. Francuska se u utakmici za broncu osvetila Nijemcima za poraz na prošlogodišnjem SP-u i porazila ih sa više nego uvjerljivih 10 razlike (36:26) i tako osvojila novu medalju na europskim prvenstvima.
Sljedeći cilj bile su kvalifikacije na Olimpijski turnir u Pekingu 2008. godine. Kako nisu imali direktan plasman, u Parizu su morali igrati protiv Španjolske, Tunisa i Norveške. Skupina u kojoj su prolazile samo prve dvije momčadi činila se dosta teškom jer su svi protivnici bili jake rukometne momčadi, no Francuzi su još jednom pokazali svoju klasu i, pobijedivši sve tri momčadi, otišli u Peking sa stopostotnim učinkom.
| Datum |
Mjesto |
Utakmica |
Natjecanje/bilješke |
| 30. ožujka 1952. |
Pariz, Francuska |
Francuska 7 - 28 Njemačka |
Prva službena utakmica |
| 13. siječnja 1954. |
Berlin, Njemačka |
Njemačka 27 - 4 Francuska |
Prva utakmica na natjecanju |
| 8. kolovoza 1992. |
 Barcelona, Španjolska |
Francuska 24 - 20 Island  |
Utakmica za broncu na OI 1992. |
| 26. siječnja 1993. |
 Stockholm, Švedska |
Francuska 19 - 28 Rusija  |
Finale SP 1993. |
| 21. svibnja 1995. |
Reykjavík, Island |
Francuska 23 - 19 Hrvatska  |
Finale SP 1995. |
| 4. veljače 2001. |
Pariz, Francuska |
Francuska 28 - 25 (p) Švedska |
Finale SP 2001. |
| 6. veljače 2005. |
 Radès, Tunis |
Francuska 26 - 25 Tunis |
Utakmica za broncu na SP 2005. |
| 5. veljače 2006. |
 Bâle, Švicarska |
Francuska 31 - 23 Španjolska |
Finale EP 2006. |
| 1. veljače 2007. |
Köln, Njemačka |
Njemačka 32 - 31 (p) Francuska |
Polufinale SP 2007. |
| 26. siječnja 2008. |
 Lillehammer, Norveška |
Francuska 23 - 24 Hrvatska |
Polufinale EP 2008. |
| 27. siječnja 2008. |
Lillehammer, Norveška |
Njemačka 26 - 36 Francuska |
Utakmica za broncu na EP 2008. |
| 22. kolovoza 2008. |
 Peking, Kina |
Francuska 25 - 23 Hrvatska |
Polufinale OI 2008. |
| 24. kolovoza 2008. |
Peking, Kina |
Francuska 28 - 23 Island |
Finale OI 2008. |
| 1. veljače 2009. |
Zagreb, Hrvatska |
Francuska 24 - 19 Hrvatska |
Finale SP 2009. |
| 31. siječnja 2010. |
 Beč, Austrija |
Hrvatska 21 - 25 Francuska |
Finale EP 2010. |
* Ažurirano: 1. veljače 2010.
- 1950-e: Maurice Chastanier (53)
- 1960-e: Jean-Pierre Etcheverry (89), Jean Férignac (101), René Richard (83), Jean-Louis Silvestro (52)
- 1970-e: Jospeh Alaimo (52), Guy Channen (80), Claude Galland (75), Jean-Louis Legrand (77), Gilles Meyer (79), Alain Nicaise (90), Gérard Roussel (74), André Sellenet (100), Bernard Sellenet (104), Francis Varinot (121)
- 1980-e: Patrick Boullé (117), Éric Cailleaux (114), Michel Cicut (82), Eddie Couriol (75), Philippe Debureau (177), Gilles Derot (167), Dominique Deschamps (141), Michel Destombes (141), Bernard Gaffet (111), Philippe Gardent (283), Jean-Michel Geoffroy (150), Daniel Hager (158), Philippe Médard (183), Frédéric Perez (130), Thierry Perreux (244), Alain Portes (212), Jean-Michel Serinet (150), Jean-Luc Thiébaut (144), Denis Tristant (141)
- 1990-e: Grégory Anquetil (169), Patrick Cazal (171), Stéphane Cordinier (72), Yohann Delattre (74), Christian Gaudin (242), Philippe Gardent (283), Guéric Kervadec (180), Denis Lathoud (164), Pascal Mahé (297), Bruno Martini (178), Gaël Monthurel (253), Laurent Munier (149), Éric Quintin (216), Jackson Richardson (417), Philippe Schaaf (140), Stéphane Stoecklin (238), Frédéric Volle (241), Marc Wiltberger (148)
- 2000-e: Nikola Karabatić, Thierry Omeyer, Bertrand Gille, Guillaume Gille, Luc Abalo, Michaël Guigou, Daniel Narcisse, Jérôme Fernandez, Didier Dinart, Joël Abati, Grégory Anquetil, Olivier Girault
- 2010-e: Guillaume Joli, Cédric Sorhaindo
- Treneri: Daniel Constantini, Claude Onesta
Francuska rukometna reprezentacija na dodjeli zlatnih medalja na OI 2008.
Francuska rukometna reprezentacija za Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj
zlato: 2008.
bronca: 1992.
- zlato: 1995., 2001., 2009.
srebro: 1993.- bronca: 1997., 2003., 2005.
- zlato: 2006., 2010.
- bronca: 2008.
Nedovršeni članak Francuska rukometna reprezentacija koji govori o rukometnim reprezentacijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Crvenkapicje.
Hobbit story | 4you No4 | Herne hunter | noclegi w górach | Hobbit story
źródło
Wikipedia
.svg){kind=small}
